Moriarty
16.02.2006., četvrtak
Sometimes you wanna go where everybody knows your name
|
Evo me opet. Nakon skoro godinu i po. Sta se desilo? Na Monitoru sam procitao da je Juliere prisustvovala oruzanoj pljacki ducana. A i prije nekoliko dana sam bio u Avli-u i to s ... Dave-om. Anegdotu s Dave-om sam spomenuo u postu 2.10.2004. A spomenuo sam to i njemu neku vecer. Udavili smo se od smijeha. Samo sta u Avli-u vise ne sviraju ona dva ozbiljnija gospodina s gitarama ni ona djevojka zaobljene (shmrc) guze s violinom. Vlasnik je jos isti, i jos ima pony tail. Malo se iznenadio sta me ovaj put vidi s prijateljem. No uvjerio sam ga da jos nisam promijenio tim. Sometimes you wanna go where everybody knows your name. |
- 20:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #
29.10.2004., petak
Izgleda jos jedna katastrofalna greska kanadskih sudova
|
45 godina nakon sta je kao 14-togodisnjak osudjen na smrt vjesanjem zbog silovanja i ubojstva 12-togodisnje Lynne Harper, Steven Truscott-ov slucaj poslan na Ontarijski zalbeni sud na ponovno razmatranje. Ako se dokaze da je bio nevin, Truscott ce biti cetvrta osoba koja je osudjena na dugogodisnu robiju za zlocin koji nije pocinila. Najpoznati je slucaj Davida Milgarda koji je proveo 23 godine u zatvoru prije nego sto je dokazano pomocu DNA da je nije pocinio ubojstvo. 14-to godisnji djecak je cetiri mjeseca bio pod smrtnom kaznom prije no sto je preinacena zatvorsku. U zatvoru je proveo 10 godina. Oh, Canada... |
- 00:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #
25.10.2004., ponedjeljak
Sud u Nova Scotia proglasio dva homoseksualca muzem i zenom!?!?
|
Upravo sam se vratio s vecere na cijoj organizaciji sam radio vec tjednima. Zadovoljan sam, sve je proteklo OK. Pijuckam Drambuie, opustam se.. I onda vidim ovu pizdariju na vijestima. Da ti mozak stane! N.S. law declares gay couple 'husband and wife' CTV.ca News Staff Two gay men in Nova Scotia are celebrating their recent marriage -- but not a loophole in the law that pronounced them "man and wife." Norman Carter and Gerald Veldhoven had been together 30 years and were finally.... blah, blah, blah blah, blah.... |
- 06:43 - Komentari (9) - Isprintaj - #
16.10.2004., subota
Quo Vadis, Canada?
|
Draga Juliere, evo malo politiziranja danas. Citam i gledam vijesti, citam blogove, razmisljam o dobi spisatelja. Pa da, sve je jasno. Kad mladi covjek (ili zena) stasa, recimo 20 godina, prirodno je da je ljevicar. Da podsvjesno zeli rusit autoritete, da je protiv velikog kapitala, establishmenta, da je za ljubav, toleranciju i mir, da je za prava manjina, homoseksualaca, da je "pro choice"... Zasto? Pa vjerojatno zato sta sam nije autoritet, zato sta nema kapital, zato sta nije dio establishmenta. Zato sta mu se uglavnom vodi ljubav, a brani se od autoriteta kroz proklamaciju tolerancije (nemoj ti mene, necu ni ja tebe) i mira (bez obzira sta se desilo ne ratujmo). Zato sta mu se cini da je i on nekakva manjina koju establishment kontrolira. A on ne zeli bit kontroliran pa ne zeli kontrolu ni nad abortusom. Ako mu se desi da nastavi zivot u “stvarnom svijetu”, gdje se za neodgovorno ponasanje snose posljedice, a ne u nekakvoj drzavnoj instituciji, taj mladi covjek napreduje u zivotu i sazrijeva, te mu se tako politicki stavovi pomicu u desno. Naravno, nadajmo se ne previse u desno. Pocne zaradjivat pristojan novac kao zaposlenik velikog ili pak malog kapitala i shvaca da je taj kapital vrlo pozitivan za drustvo, ali ga ipak treba kontrolirat, postaje autoritet mladjima ali se i brine o njima. Ljubav mu se jos uvijek vodi, ne kao kad je imao 20 godina, ali je pazljiviji prema objektu svoje ljubavi nego prije. Vise nema potrebu da se brani tolerancijom i mirom, buduci da postaje samosvjestan i pocinje shvacati da su imali pravo neki pametni ljudi koji su davno rekli da je napredak moguc jedino kroz borbu suprotnosti, ne proklamirajuci pri tom netoleranciju i rat, nego implicirajuci da su sukobi u stvarnom svijetu neizbjezni. Pocinje shvacati da je puno lakse rusiti nego graditi, da je puno lakse biti likovni kriticar nego slikar. Pocinje shvacati da je zivot puno kompleksiniji nego sta je mislio dok je bio mladac. Pocinje shvacati da je milijunska odsteta isplacena od strane McDonaldsa jednoj americkoj baki koja se opekla "prevrucom" kavom koju je u autu drzala medju nogama, izvan pameti. Pocinje shvacati da je Chantal Daigle bila tragicno u krivu kad je prekrsila sudsku naredbu u Quebecu i otisla u Ameriku da bi abortirala bebu nakon 5 mjeseci trudnoce. Da je istovremeno njen bivsi momak, otac njenog djeteta, djelovao pateticno kad je nakon sudske borbe za zivot svoje bebe, preselio se zivjet sa svojim momkom, ne zeleci pri tom se brinuti o svom djetetu, za cije pravo na zivot se borio. Da je vrhovni sud Kanade bio tragicno u krivu kad je svojom kasnijom presudom ovog slucaja implicirao da muskarac nema sta pravno reci u slucaju da zena odluci abortirat njegovu bebu cak ni u visokom stupnju trudnoce. Taj nas vec zreli covjek zakljucuje da u odgovornom drustvu prava i odgovornosti bi morali ici zajedno. Dakle ne mozes imati prava bez odgovornosti, osim u najekstremnijim slucajevima, kao sta je pravo na zivot, elementarnu zdravstvenu zastitu, i slicno. S druge strane, u odgovornom drustvu ne mozes imati ni odgovornosti bez prava, osim u najekstremnijim slucajevima, kao sta je slucaj roditelja koji je istinski opasan za svoju djecu, i slicno. U slucaju Chantal Daigle, vrhovni sud Kanade je odlucio da otac nema prava kod odlucivanja da li ce se njegovo dijete, koje vec 5 mjeseci (ili uostalom vise) raste u majcinoj utrobi, rodit ili ne. S druge strane, kanadski sudovi su u vise slucajeva dosudili da cak i mamin “live –in boyfriend”, koji i nije otac djeteta, nakon razilazenja ima obavezu placati mami alimentaciju za njeno dijete, iako joj to vec pravi otac djeteta placa. Interesantno je to da je vrhovni sud Massachusetts -a odlucio u slucaju T.F. vs. B.L. da lezbijka koja se dogovorila sa svojom partnericom da “rode” dijete, i koja je napustila svoju partnericu pred porod, ne mora placati alimentaciju za to dijete, buduci da dijete nije bioloski (!?) njeno. I nas zreli covjek iz realnog svijeta se pita, gdje nestala konzistentnost sudstva. Vazno je napomenuti i slucaj rastave prvog homoseksualnog braka u Kanadi. Nakon sta su dobili pravo na brak, lezbijski par J.H. and M.M. je konacno izborio i, pazi ovo, pravo na rastavu. Konfuziju u cijelom sistemu povecava novi slucaj gdje “otac djeteta lezbijskog para” (!?) zeli pristup svom djetetu. Sam naslov implicira da dijete ima 3 roditelja. Pitam se da li ovo otvara put ka legalizaciji poligamije. Father of lesbian couple's child wants access to daughter MONTREAL - A one-year-old girl is at the centre of a court battle between a lesbian couple and the child's biological father. The man wants access to the girl and for the right to have his name on the toddler's birth certificate The two women say he was simple sperm donor and they are the child's only legal parents. What the father wants The man says he was always more than a just sperm donor, and that he and the child's biological mother had dated for a year. He says they had gone to a see a fertility specialist together, they had planned a baby together, and it was always understood he would be an involved father. He maintains that the mother's lesbian partner didn't want a child, and yet her name appears on the birth certificate. An earlier court ruling gave the father a temporary right to visit the girl three times a week. Now he wants to make the right to access permanent. I tako to ide dalje. Kako bi Englezi rekli "Lood yebbeh zboonyenog". |
- 20:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #
06.10.2004., srijeda
Skuzajte ljudi neman vrimena!
|
Evo, vec je utorak navecer, a jucer je, cini se, bio petak prema poimanju vremena jednog 11-togodisnjaka. Ovo cijelo ljeto mi je proslo munjevito. Otprilike kao mjesec dana kad sam imao 15 godina. I sta si stariji to vrijeme sve brze leti. A zasto je to tako? Dakle, postoje dva moguca razloga: 1) Kad si mladji, brzi si, a prema Lorentzu t=to/(1-v2/c2)^0.5, sta si brzi, vrijeme ti sporije tece, slijedi sta si sporiji, vrijeme ti brze tece. A meni se cini kao da sam malo sporiji. 2) Kad imas 10 godina, godina je 10% tvog zivota, a kad imas 100 godina, godina je 1% tvog zivota. E pa, sta brze prodje, 10% ili 1%? A kad tome dodam da mi je jos ostalo recimo 8 svjetskih prvenstava, djeluje malo deprimirajuce, jer evo, prvo se vec sprema. I zato idem malo ubrzat da mi vrime malo uspori. Kao prvo idem u dvoranu, a kao drugo, idem na kavu, a kao trece stavit cu nausnicu na lijevo uho. Ma necu. Hmm... Da. Jedino, kako da zayebbem postotke? |
- 02:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #
02.10.2004., subota
The place to go: Avli
|
U posljednjih 17-18 godina, otkad zivim ovdje, Toronto je presao is faze bogatog pospanog grada u istinski metropolis. Sjecam se moje prve vecere u Remy's ( jedne nedjelje u ljeto 1987. Hrana je bila cisto OK, negdje oko 11 sati narucim jos jednu casu vina. A konobarica ce, zao mi je ali to nece ici. Ha?!? Pa poslije 11 nedjeljom je zabranjeno tocit alkohol. Uh yebbate! E sad, jedna digresija, u Remy's mi se desila, cini mi se 1991, jedna interesantna dogodovstina. Netko mi je za rodjendan na posao poslao cvijece, balune, donositeljica mi je i otpjevala pjesmicu, a i predala poruku: Meet me at Remy's at 6:30, your Secret Admirer. I ja se pocnem onako samozadovoljno smijuljit. Dodjem gore u 6:35 i unutra me ceka - Shmizla, (a tko bi drugi?). Bili smo dobro raspolozeni, vecera je bila odlicna. Na kraju ja zatrazim racun, a Shmizla je otisla u ladies room. I konobarica mi pridje i kaze da je vecera besplatna. A? "We get here all sorts of weird people, and you are so good looking that we decided to treat you with dinner." ?????????????? "you are kidding me, aren't you?" "No, no, we want you back." Ja onako cijeli zbunjen, napola ponosan, a napola sumnjicav idem se pohvalit Shmizli, koja se upravo vratila, i primijetim slavodobitnicki osmjeh na njenom licu. O, yebbate, sta san popusija. Dakle, Toronto danas je istinski velegrad, u kom bas svatko moze naci sta zeli. Od interesantnih kvartova za izlaske, izdvojio bi Yorkville (posh), Theathre District, Queen St. West (artsy), College St. (vrlo ziv kvart), Danforth Ave (grcka cetvrt), Bloor Street West (ukrajinska, istocnoeuropska cetvrt) i u manjoj mjeri St Clair (bivsa talijanska cetvrt). Naravno izbor restorana se cini beskrajnim. Jedan od najboljih i svakako najpoznatiji je Joso’s (www.josos.com) ciji je vlasnik Dalmatinac. Sve poznate face iz show biznisa, od Robert de Nira do Mice Trofrtaljke obavezno navrate u Joso’s kad dodju u Toronto. Skup jest, vecera za dvoje, $200 plus. I ja sam bio dosta puta i lijepo se proveo. No moj izbor bi ipak bio Avli (www.avlirestaurant.com) u grckoj cetvrti. Ambijent je opusten, ugodan, petkom i subotom ziva glazba, grcki melos, interijer topao, doduse pomalo kitchy, no ne smeta. Hrana je vrlo dobra. Ako vas vrag nanese tu, obavezno za predjelo uzeti namaze na pitu: Teramosalata i Melitzano. Cijene su vrlo pristupacne, vecera za dvoje $100 plus/minus. Vlasnik je genijalac, tip oko 65 godina, sijed, pony tail, nasmijan. Obavezno ce vam prici i ispuniti sve sta je u njegovim mogucnostima. Par anegdota: 1) Kad smo prvi put tamo izveli prijatelje, proveli smo se izvrsno. Na kraju, dok cakulamo uz Metaxu i grcku glazbu, pridje nam nasmijani vlasnik i pita je li sve bilo OK. Ja kazem da, osim jedne stvari. Really?, what is that? Nismo culi Never on Sunday (Djeca Pireja). No problem, I tip otidje do tria (dva ozbiljnija gospodina na gitarama, i jedna djevojka zaobljene guze na violini) i booom, ta-ti-ta-ta-ta-ta-ta-taa-ta-ta-taa-ta…. 2) Prijateljima su u posjetu dosle dvije njene prijateljice. I jednu vecer nas sestoro otisli u Avli, u toku vecere, konobar (grci su brzi kao munje, mozda malo prebrzi) dok je radio flambais poprska (1-2 kapljice) jednu od prijateljica koja je sjedila do mene. Ja ga pogledam i kazem, sta sad? Tip pogleda, kaze, how about Metaxa for everyone? (sest metaxa s porezom i tipom je oko $40, a kemijsko ciscenje oko $6) 3) Jedanput je nas sestoro sjedilo blizu glazbenika. E, sad, Dave je drag i simpatican covjek, dva mjeseca stariji od mene, ciji smo 40-ti rodjendan proslavili dva mjeseca prije rodjendana, tako je Blanca odlucila, kao da ga iznenadi. Doduse ovo sta slijedi nije bilo tada (tok svijesti). Do nas je sjedila jedna punasna 30-togodisnjakinja sa 5-togodisnjim sinom. Mali je vise puta otrcao do jednog od glazbenika (zgodan 60-togodisnjak, lici na Placida Dominga). I Dave izmijeni par rijeci s njom, I kaze “is that his grandpa?” Ona ga odmjeri i kaze “that’s my…. husband”. Uuuuuuuuh, Dave, it’s time to go. Ma znas sta, mozda oden veceras u Avli. |
- 17:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #
01.10.2004., petak
Nothing much
|
Eto, tjedan (radni) se priblizava kraju, Bush i Kerry su zavrsili svoju debatu, ja sam vecerao lasagnu s grckom salatom, i sad uz merlot pisem da mi prodje vrijeme, a-ha. Interesantna debata, Kerry je ocito intelektualno jaci, ali Bush pogadja sta prosjecno ograniceni birac voli. I sad na CNN-u slusam par pametnjakovica kako mudruju. Za popizdit. I jos jedna stvar, pa ljudi moji ovdi lud yebbe zbunjenoga. Andrew Tatem, EPIDEMIOLOG (?) sa Sveučilišta u Oxfordu tvrdi da ce žene će na Olimpijskim igrama 2156. trčati brže od muškaraca, kao "ako se sadasnji trend nastavi". Dakle nas junak aplicira nekakav ekstrapolacioni LINEARNI polinom (?), na osnovi kretanja zenskog i muskog rekorda. E, kad bismo sad usporedjivali kretanje osobnog rekorda svjetskog rekordera, pocevsi danas, i rekorda mog malca, te "ako se sadasnji trend nastavi" moj malac ce ga za 7-8 godina garantirano prepisat. E moj Andrew, ajde vatat zmije. |
- 04:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #
27.09.2004., ponedjeljak
In Memoriam: El Tigre
|
Prije jedno misec dana san cacka po internetu, tija san vidit sta je sa Zekon. S njin san davno igra vaterpolo, cesto smo na putovanjima bili cimeri. I bili smo dosta bliski iako je on bija 4-5 godin stariji. Nisan nasa puno materijala. Zna san da je neko vrime igra u Italiju, a posli je bija i trener. Jucer je nedilja bila predivna, bez oblacka, 25 stupanja, suho. Ne more bit bolje. Pozvala me prijateljica iz Splita na brunch. I skupilo se drustvance, nas 7-8, u vrtu na suncu gustamo ka prasci. Vesela cakula do kasnog popodneva, prsut, sir, masline, strudeli, canoli, vino, sampanja, ma bas san uziva. I onda kako to biva, Joke i ja, a rijetko se vidimo, dirnemo se malo bivseg, splitskog zivota, skolskih dana, faksa, vaterpola i tako to. I kaze Joke, znas da je Zeko umra? A? Ko? Zeko. Ma nemoj me zajebavat. Ma je, cuja san, od srca, u pedesetoj godini. Zamalo me kolpalo. Zeko. Ma koji je to bija covik. Ma momcina, visok, markantan, tamnokos, snazan. Igrao je muski, pa su ga mladji navijaci zvali El Tigre, govorili su da tri dana prije utakmice jede sirovo meso. Ma opet je bija njezna dusa. Sican se kad smo bili na turneji po Italiji. Nakon utakmice u Lodiju (kraj Milana), vecere i prijema, oko ponoci, nas par otislo u setnju na njihovu pjacu. I sjednemo popit pice na nekom stekatu, a pedesetak metara dalje sidija je s drustvancem organizator turneje (Splicanin iz Milana). I priblizi se on nama s Antonellom. A Antonella komad, roba 23-24 godine, visoka, zgodna, nasmijana, oce upoznat Zeku. I pipne ga za ruku i kaze “grandi” (misici), a on se malo useprtlja, kaze “ma no, piccoli”. I tako su se malo gledali, malo pipali, razgovarali na mote… i onda se ona vratila momku i psu. Jo sta smo ga zezali. Vidija san ga 95-te na lito u Tolstojevoj, zaletija san se na njega auton. On me onako ozbiljno pogleda. Kad je skuzija da san ja, siroko se nasmija, zagrlili se, poljubili, iscakulali. Nasli smo se na bazenu nakon par dana popili par pica. I slikali se zagrljeni. Mislija san ga potrazit ovo lito. A eto nisan otisa. A on je umra. E, Zeko moj, neka ti je laka zemlja. |
- 20:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #
26.09.2004., nedjelja
Sta radis u subotu uvecer?
|
Sinoc se spremam izac malo u grad prosetat i sjetim se nazvat starijeg sina. Pitam ga di ide veceras. A on da ne ide nigdi, da uci. Ja se pocnem snebivat. Pa dobro sine koji ti je kua (ukradeno od Juliere), subota uvecer, tek je pocela godina? Pa, taata (zateze po splitski), tako svi inzinjirrri (izgovara englesko "r"). Ma, koji inzinjeri, vi ste tek treca godina, imate vi jos yaya otegnit. Kaze pa tako to ide, neman vrrimena. A, nista, kazen ja, pa sta ce ti bit sa komadima, ocu ih ja morat kaparat za tebe??? Ne bi bilo lipo za vidit, e. Moga bi se malo ugledat na mladjeg brata, ciju je sliku kako lezi na tapetu s jednom "girlfriend", starija kcer stavila na web. Hahaha, kaze on, ne tribas se trudit, u petak san bija u Menage i dobija san 5-6 telefonskih brojeva, meni ti zenske same dodju. A meni odmah malo lakse. Vidim da Moriartyi ipak znaju sta rade. Aj, dobro, ma nemoj mi bas ucit subotom uvecer. Malo kasnije setan na Front St. i neki tip me pita imam li sta za udijelit. Ja kazem da nemam sitnoga. A on meni, "I accept visa too". Yebbate, sta sam se nasmijao. Kasnije, kad sam se vratio doma, upalim TV i vidim Roy Jones Jr. kako se valja po podu. Nisam mogao vjerovat, jeli ovo neka stara snimka??? Ma kakvi, nekakav lapan ga je istukao kao tovara. E, moj Roy, mislim se ja, sve u svoje vrijeme. A meni je bilo vrijeme poc u Split, ali zbog posla nisam stigao, pa se malo praznim na Blogu. A isto bi bilo lipo prosetat malo po Marmontovoj pa makar me i poprskala ona fonatana kraj Mignona. |
- 15:14 - Komentari (24) - Isprintaj - #
25.09.2004., subota
E, pa da pocnem
|
Vrijeme je nekako ljigavo, popio sam dva espressa i jednu travaricu (Velebit, naravno), a evo dolazi i druga, pa sam odlucio napokon nesto unijet u Blog. Dakle sta je novoga u svijetu? Nista posebno. Bush je i dalje tup, Kerry je i dalje dosadan. Izmedju tupog i dosadnog Amerika uvijek bira tupog, cemu ce se Iranci jako razveselit. Junak naseg doba, ovaj cas mu se ne mogu sjetit imena, opet pravi pizdarije na hrvatsko-slovenskoj granici. Slovenski premijer je izgleda toliko zaglupio da ga i njegovi mediji kritiziraju (ispravka, kritizirajo). Nik Titanik, nakon desetak losih karikatura napokon izbacio nesto duhovito, nije za 10, ali jest za solidnu sedmicu (ispravka, sedmico). A moj malac posao u prvi razred. Pitam ga koliko ima cura, a kaze samo 6-7. Pa kako se zovu? Well, Jennifer, Mary, Jessica, another Mary... Ja ga pitam pa svidjaju li ti se? A on meni (zacudjeno) "Duh!!! They wouldn't be my girlfriends if I didn't like them!!!" A svidjas li se ti njima? (Pomalo zamisljeno) "I guess so". Poruka, Bushevi prolaze, Kerryi prolaze, vrijeme prolazi, ali Moriartyi se ne daju. |
- 16:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O prolaznosti zivota, o gluposti prosjecnog covjeka, o komadima i tako to. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||